Zašto su granice ključne za naše mentalno zdravlje?

Koliko ste puta rekli "da" iako ste željeli reći "ne"? Ili osjećali krivnju jer ste se zauzeli za sebe? Ako vam je ovo poznato, vjerojatno se borite s postavljanjem granica – pojma koji sve češće susrećemo u razgovorima o mentalnom zdravlju, ali koji nije uvijek jednostavno primijeniti u praksi.

Granice su, najjednostavnije rečeno, zamišljene crte koje odvajaju naše misli, osjećaje i odgovornosti od tuđih. One nam pomažu da zadržimo osjećaj sebe, štitimo svoje vrijeme i energiju i gradimo odnose koji su zdravi i uzajamno poštujući.

Prema psihologinji Nini Brown (2010), zdrave granice omogućuju nam da budemo povezani s drugima, a da pritom ne izgubimo sebe. Kada ih nema, skloni smo preuzimati odgovornost za tuđe emocije, što nas često vodi u iscrpljenost, tjeskobu i frustraciju. Slično tome, autor Gabor Maté ističe kako su loše postavljene granice često prisutne kod onih koji stalno brinu o drugima, ali zanemaruju sebe – što dugoročno može narušiti i fizičko zdravlje. 

Postavljanje granica ne znači biti hladan, sebičan ili distanciran. Upravo suprotno – znači znati gdje prestaje naša odgovornost, kako bismo mogli biti prisutni za druge bez da se istodobno izgubimo u njihovim potrebama.

To je vještina koja se uči. Ponekad uz podršku terapeuta, ponekad kroz osobnu refleksiju, ali uvijek uz puno strpljenja. Prvi korak je osvijestiti vlastite potrebe i osjećaje. Drugi – naučiti ih jasno izraziti. I treći – nositi se s nelagodom koju granice mogu izazvati kod drugih, što s vremenom postaje sve lakše.

Jer zdrave granice nisu prepreke. One su mostovi koji nas povezuju s drugima na autentičan i siguran način.